Rodilište Opće bolnice Virovitica - Ljudevita Gaja 21, Virovitica
Vukovarsko-srijemska Vukovar - RODILIŠTE VUKOVAR
Opća bolnica Vukovar - Županijska 37, Vukovar
Vinkovci - RODILIŠTE VINKOVCI
(Vinkovačka bolnica rodilište)
Opća županijska bolnica Vinkovci Ginekološki odjel - Zvonarska 57, Vinkovci
Zadarska - RODILIŠTE ZADAR
(057 zadarsko rodilište - 057 zadarka rodilište dr Dominik Rukavina)
Opća bolnica Zadar Odjel za ginekologiju i opstetriciju - Bože Peričića 5, Zadar
Šibensko-Kninska Knin - RODILIŠTE KNIN
Opća bolnica "Hrvatski ponos" Knin Rodilište - Kralja S. Suronje 12, Knin
Šibenik - RODILIŠTE ŠIBENIK
(šibensko rodilište)
Opća bolnica Šibensko kninske županije Služba ginekologije i opstetricije - Stjepana Radića 83, Šibenik
Grad Zagreb - RODILIŠTE ZAGREB
Grad Zagreb - najbolje rodilište u Zagrebu - privatno rodilište Zagreb Zagreb - RODILIŠTE ZAGREB
Rodilište Petrova
Klinika za ženske bolesti i porode KBC-a Zagreb i Medicinskog fak. Sveučilišta u Zagrebu - Petrova ulica 13, Zagreb (rodilište Petrova Zagreb - Petrova rodilište - Petrova bolnica rodilište)
Rodilište Vinogradska
KBC Sestre Milosrdnice, Klinika za ženske bolesti i porodništvo - Vinogradska cesta 29, Zagreb (Vinogradska rodilište Vinogradska bolnica rodilište)
Rodilište Merkur
Klinička bolnica Merkur Klinika za ženske bolesti i porode - Zajčeva 19, Zagreb (KB Merkur rodilište - bolnica Merkur rodilište Merkur)
Rodilište Sveti Duh
Klinička bolnica Sveti Duh - Sveti Duh 64, Zagreb (Rodilište Sveti Duh - Bolnica Sveti Duh rodilište)
Rodilište Podobnik
Podobnik RODILIŠTE- Sveti duh 112 Zagreb (Rodilište i poliklinika Podobnik - Privatno Rodilište Podobnik)
Predviđa se da se rađaona što se na porodu za ginekologiju i trudnice i bebe sagradi na novom prostoru.
the cookie settings on this website are set to allow cookies to give the best browsing experience possible are set to allow if you continue to use this website without changing your cookie settings or you click accept below then you are consenting to this cookies to give you the best browsing experience possible on this website are set to allow
Bolnica (u prošlosti hospital ili lazaret) ustanova je za liječenje bolesnika. Zadaća je bolnice da prima bolesnike na liječenje i njegu; da stručno i statistički obrađuje svoj bolesnički materijal te da rezultate objavljuje službenim putem ili u stručnim i znanstvenim krugovima; da unapređuje medicinsku znanost i da odgaja liječnički podmladak i pomoćno zdravstveno osoblje.
Vrste bolnica
U prošlosti
Hospitali (lat. hospitalis "gostinjski") ili gostinjci najprije su bile sobe ili prostori za goste odnosno strance, koji su se poslije koristili za liječenje gostiju, putnika i drugih.
Lazareti su isprva bili izolacijske bolnice ili skloništa, a dobili su ime po Hospitale Sancti Lazari u Rimu gdje su već u 7. stoljeću izolirali gubavce. 1374. određeno je u Mlecima da se na Otoku sv. Lazara postavi karantena protiv kuge, u kojoj su svi došljaci s Istoka morali proboraviti 40 dana (tal. quaranta "četrdeset", odatle "karantena"), da se očiste i liječnički pregledaju. Kasnije su se lazaretom nazivale uglavnom vojne bolničke ustanove te previjališta i zavojišta ranjenika.
Danas
Bolnice su javne i privatne (lječilišta, sanatoriji itd.).
Javne bolnice moraju primati bolesnike bez obzira na platežnu sposobnost. Po svom radu su opće i specijalne. Opće bolnice liječe bolesnike svih vrsta bolesti, dok su specijalne bolnice namijenjene liječenju posebnih skupina oboljenja (umobolnice, rodilišta, bolnice za tumore, zarazne bolesti itd.) ili posebnih bolesnika (npr. dječje bolnice).
Opće bolnice mogu biti uređene samo za najnužnije bolničko liječenje, a mogu imati i posebne odjele za stručno liječenje.
Povijest
Antika
Bolnice su poznate od davnina, ali su to isprva bila više primitivna sirotišta, ubožišta ili njegovališta staraca i nemoćnih. Ipak su se ovakve ustanove povremeno brinule i za liječenje bolesnika ili ranjenika. U Indiji su već u 5. st. pr. Kr. postojale ustanove slične današnjim bolnicama. Bolničkim se liječenjem može smatrati i ono liječenje, kojim su se bavili svećenici u staroegipatskim hramovima Izide i Serapisa ili u starogrčkim hramovima Asklepija. U krajevima pod utjecajem grčke kulture i medicine bolesnici su prvo bili smještani u hramove, gdje su se molili za zdravlje, ležali i iščekivali ozdravljenje. Kasnije su se uz hramove gradile posebne prostorije za bolesnike, asklepijeji, posvećeni bogu Asklepiju. Na liječenje u takvim prostorijama (lat. incubatio) imali su pravo samo bolesnici koji su za života darivali hram. Asklepijeji u Ateni i u Epidauru bili su glasoviti po čitavom tadašnjem civiliziranom svijetu. Naposljetku su ta skloništa postala školama terapeutike, jer su uz njih bile uređene neke vrste kliničkih predavaonica, gdje se učio liječnički naraštaj. Takve su škole bile na Kosu (gdje se prema predaji školovao Hipokrat) i Knidu, gdje je cvala empirijska medicina i prirodno liječenje, a osobito hidroterapija, masaža i tjelovježba. U isto doba postojali su u Grčkoj ksenodohiji, posebne ustanove za starce. U doba Hipokrata (460. – 377. pr. Kr.) nalazila se uz dom liječnika prostorija nalik na današnju ambulantu, u koje bi primao bolesnike na liječenje. U Pompejima je iskopana takva kuća iz 4. st. pr. Kr., poznata danas pod imenom Casa di chirurgo. U Rimu su kasnije postojale posebne zgrade zvane valetudinarium, gdje su bogati rimski građani i vojskovođe dali liječiti svoje robove i vojnike.
Hrvatska
Najstariju bolnicu u hrvatskim krajevima gradi templarski red 1186. u Sv. Petru na Bojištu kod Nina. Godine 1347. osnovana je bolnica u Dubrovniku. Zgrada se nalazila s južne strane ženskoga samostana sv. Klare. Bolnica se zvala hospitale magnum, da bi kasnije bila preimenovana u Domus Christi. Bila je, kao i drugi hospitali onoga doba, više sklonište za starce negoli bolnica. Uz nju je 1420. osnovana i ljekarna istog imena, koja i danas postoji. Ovaj je veliki hospital zaključkom senata od 26. veljače 1540. pretvoren u pravu javnu bolnicu i vjerojatno ili preseljen u novu zgradu, ili mu je postojeća bila znatno povećana i uređena. 1888. Dubrovnik dobiva novu bolničku zgradu na Boninovu, dok je stara pretvorena u ubožište. Tijekom srednjega vijeka hospitali-ubožnice javljaju se po svim većim mjestima po Primorju. U Zadru je prije XIX. st. bilo desetak hospitala, među kojima jednome trag vodi čak u 559. Od njega je kasnije nastala vojnička, a 1904. građanska bolnica.
U kasnije vrijeme su bili poznati hospitali za posebne bolesti - leprozoriji u Zagrebu, Oborovu, Čazmi, Dubrovniku, Trogiru, Kotoru, Stonu i Konavlima. U Dubrovniku su bila dva, jedan iz 1320. na Pilama, a drugi iz 1463. na Pločama. Trogirski je bio na otoku Čiovu, a potječe iz 1372. Kotorski je iz 1435. i jedini nosi pravi naslov Hospitale sancti Lazari sive leprosorum. Posebna je bila i bolnica protiv bolesti "škrljevo", prozvana po mjestu Škrljevu. U njegovu se okolišu koncem XVIII. st. javljao, a po cijelom Hrvatskom primorju rasprostranio endemični sifilis. Bolnica je bila ustrojena u frankopanskom gradu u Kraljevici 1816. i radila do 1878.
